Dina je diplomirana socijalna pedagoginja i psihoterapeutkinja. Ona zna da “Ne radi dramu, nije tako strašno/ Pretjeruješ, sve je to u tvojoj glavi i Samo se opusti” nisu dobri savjeti. Dina također zna slušati bez da te osuđuje. Nas dvije znamo se oduvijek, ali iz viđenja. Sprijateljile smo se kad smo shvatile da obje volimo nositi bebe u tkanim maramama. Kad smo kroz naše ljetne kave koje su bile ispunjene više urlanjem (pardon, brigom) za čopor djece, a manje kavom shvatile da imamo i slične poglede na život, postalo nam je jasno da je to početak jednog dugog i toplog prijateljstva. Dina je majka dvoje djece koja se drznula izaći iz sistema, reći ovo nije za mene i krenuti jednim novim putem.
Za početak, reci mi nešto o tvom formalnom obrazovanju i zaposlenju
Htjela sam studirati forenziku i raditi u zatvorskom sustavu, ali tada nije postojala ta mogućnost u Hrvatskoj. Tako sam se odlučila za socijalnu pedagogiju na Edukacijsko rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu. Posao u zatvoru nažalost ili nasreću (op. urednice) nisam dobila pa sam se odlučila raditi s ovisnicima i to u komuni. Radila sam u smjenama, smjene su trajale po 7 dana i to 24h, totalno ludo i vrlo vjerojatno danas nezakonito. Nakon nekoliko intenzivnih godina rada u komuni, prešla sam u Centar za socijalnu skrb i nastavila raditi s ovisnicima. U sustavu sam radila (pre)dugih 8 godina.
Kako sam još za vrijeme studija otkrila ljubav prema psihijatriji odlučila sam se dodatno educirati za psihoterapeuta.
Već tad sam znala da želim raditi u privatnom sektoru, ali bilo me užasno strah. Znaš i sama kako je, kad si odgajana u uvjerenju da je rad u sustavu jedina opcija koja postoji i da je izlazak iz istog koji ti svaki mjesec plaća i režije i krov nad glavom, ravan samoubojstvu. Imala sam dug, dug proces prihvaćanja činjenice da je u redu da budem sama svoja šefica. I dan danas povremeno čujem neki dobronamjerni savjet o tome kako je rad u sustavu puno sigurnija opcija za mene. Ali danas me to više toliko ne dira.
Što ti je najljepše u tvome poslu?
Kad ja vidim promjene na klijentu ili kad mi oni svjedoče nekim drastičnim ili čak ne tako drastičnim promjenama u svojem životu, čak i kad su to neke male promjene gdje se oni bolje osjećaju. Naravno da pritom i ja osjećam ponos jer sam i ja pridonijela toj promjeni.
A najteže?
Kad vidim da klijent ima ogroman potencijal, ali nije spreman na promjenu. Svjesna sam toga da nije na meni da silim ili guram klijente da se pokrenu, ali odustati od njih mi je možda najteži korak u psihoterapiji.
Što te najlakše izbaci iz takta?
Ja samu sebe, haha! Kad si zadam previše obaveza i kad se forsiram ne prepoznajući vlastite granice. A od ostalih stvari kad me muž ne sluša, naravno!
Koji su izazovi rada od doma?
Pa evo upravo to, rad od doma je sam po sebi ogroman izazov. Sve čuješ! Djeca vrište, ja se naravno pitam da li da se sad ustanem i utješim ih, iako znam da su zbrinuti. Zatim mi je problem uzeti i vrijeme za rješavanje administracije koje ima užasno puno. Bilo bi divno da mi je posao samo razgovor s klijentima, ali nažalost ima tu još mnogo popratne birokracije.
Na koji način je mačinstvo oblikovalo tvoju karijeru?
Upravo zbog toga što sam postala majka sam se odlučila sam raditi za sebe, raditi u sustavu uz dvoje djece bilo mi je nemoguće. Dok sam radila u Centru za socijalnu skrb, nisam imala nikakvu zaštitu, nikakvo zaleđe- ako se nešto dogodi, paušalno se uvijek krivi zaposlenik Centra. Na kraju krajeva vidimo to gotovo svakodnevno u medijima. Osjećala sam se potpuno nezaštićeno, pomisao da će me možda netko uzeti na zub, a ja imam doma dvoje male djece bila mi je apsolutno neprihvatljiva. Tako da me majčinstvo usmjerilo prema odluci da odem iz sustava i otvorim svoj obrt i na tomu sam mu beskrajno zahvalana.
Također sve više primjećujem da nisam dostupna za bilo kakve gluposti, jako štitim svoje vrijeme i vrijeme provedeno s obitelji, naučila sam postavljati granice, postala sam svjesnija sebe, onog što želim, što mi treba.
Dolazi li ti na terapiju veći broj žena ili muškaraca? Koji su najčešći problemi zbog kojih ti se klijenti javljaju?
Puno više žena dolazi na terapiju. Ne bih znala ovako iz glave reći točan postotak, ali ugrubo usudila bih se reći da se radi o 80% žena i 20% muškaraca. Najčešće mi dolaze zbog tjeskobe, zatim slijede problemi s identitetom, osjećajem pripadnosti… Povremeno fobije. Rekla bih da psihoterapija nije više tabu tema kao nekad, polagano se krećemo prema prihvaćanju psihoterapije kao sastavnog dijela života.
Jesi li perfekcionistica?
Aha, ali uspješno izliječena, haha! Ne, ozbiljno, perfekcionizam mi je zagorčavao život i jako sam puno radila na tome da otpustim sva ta moranja i potrebe da sve bude savršeno
Što ti je najveći životni izazov?
Trenutno naspavati se! A inače prilagoditi se ritmu života u kojem se nalazim, usporiti. Stalno jurim nekuda, mogu puno toga i imam velike želje i očekivanja od sebe, a realnost je trenutno takva da nemam vremena ni kapaciteta obaviti sve to što bih htjela. Otpustiti očekivanja, pustiti život da ide svojim, sporijim tokom, evo to mi predstavlja svakodnevni izazov.
Danas self care pojam kuca na velika vrata, no ono što najčešće vidim po raznim medijima vezano za taj pojam su uglavnom fotografije nečijih nogica u mirisnoj kupki. E sad, otkrij nama smrtnicama koje doma nemamo kadu, postoji li uopće self care bez kade i kako se ti konkretno brineš za svoje blagostanje?
E zamisli ni ja nemam kadu, haha! Idem na psihoterapiju, pokušavam što više paziti na svoje zdravlje, to uključuje i redovite liječničke preglede, puno sam na svježem zraku, družim se s ljudima koji mi odgovaraju. E i vrlo bitno: jadam se prijateljima, ne zadržavam emocije, ne zakopavam ih pod tepih i rješavam svoje probleme, ne bježim od njih koliko god to nekad bilo primamljivo.
I najteže pitanje za kraj: da si na pustom otoku bi li radije uzela djecu ili trilogiju Gospodara prstenova sa sobom?
Ajme uzela bih krevet i spavala bih. Naravno Gospodara prstenova, ali film, ne knjigu. Djecu bih ostavila tati. Čisti self care!
Dina trenutno pokreće online program Ojačaj svoju otpornost na stres koji se sastoji od praktične i teoretske komponente o tome kako prepoznati stres, izgraditi otpornost prema njemu i načinu na koji nam u tome može pomoći mudrost tijela i emocija.
https://nlpterapija.hr/mentorski-program/
Mentorski program
Ako ti je potrebna individualna psihoterapija, već u srpnju otvorena su nova mjesta za online terapiju, a od rujna i uživo u Zagrebu.