Uncategorized

Sanjam da sam u bitci. Na bojnom polju oko mene neki leže mrtvi, neki još grcaju, gušeći se u jezeru vlastite krvi. Smrad straha uvlači mi se kroz nosnice duboko do pluća, otamo se neometano širi cijelim mojim tijelom. Ispred mene raste lelujava prikaza nejasnih kontura, pruža svoju sjenu prema meni. Ne pomičem se s […]

Bila je to sasvim obična srijeda u Rijeci. Moje jednoipolgodišnje dijete upravo mi je pomagalo postaviti stol za ručak kad sam čula ulazna vrata da se otvaraju. Podigla sam pogled s tanjura. Lagano nervozan i uspuhan na vratima je stajao muž. “Khm-khm,” značajno se nakašljao, “Imam iznenađenje za tebe!” Upitno sam ga pogledala pokušavajući se

Čim je otvorila oči, sjetila se da je zaboravila ispeći kolačiće za Marinu današnju priredbu u vrtiću. Opet. Već treći put ove godine, čula je optužujući odgojiteljičin glas u glavi. Sranje, pomislila je. Mogla je ustati ranije. Nije morala čekati zvuk alarma da otvori oči, ionako nije spavala. Ni ovu noć ni onu prošlu, činilo

Pet je minuta do ponoći. Milica Matunci iskrada se kroz preuski prozor toaleta stare aristokratske kuće u Sokolgradskoj 63. Prizor nas neodoljivo podsjeća na porod jednog ovećeg, nezgrapnog djeteta. Glava je vani, odeblje ručice čvrsto se drže za okvire prozora, evo i ramena samo što nisu izašla. Milica se znoji, uzrujano puše i gura. Pola

Luna me budi laganim udarcem u lijevi bubreg. Ustajem i u vrtu berem limun za limunovu vodu, ne limunadu, jer internet kaže da je bitno započeti dan s barem tri dcl limunove vode, ne limunade. Time ću očistiti tijelo od toksina koji su se nalazili u maloj pivi koju sam sinoć popila. Raprostirem prostirku za

Dina je diplomirana socijalna pedagoginja i psihoterapeutkinja. Ona zna da “Ne radi dramu, nije tako strašno/ Pretjeruješ, sve je to u tvojoj glavi i Samo se opusti” nisu dobri savjeti. Dina također zna slušati bez da te osuđuje. Nas dvije znamo se oduvijek, ali iz viđenja. Sprijateljile smo se kad smo shvatile da obje volimo

Ivan se razbolio. Ima 38,2°C, leži u krevetu i kuka. Boli ga glava. I zglobovi. Osjeća sudnji dan je blizu. Ipak, strah ga je pitati me paracetamol jer zna da ništa ispod 39 °C ne priznajem kao febru. Ja s djetetom na leđima kuham ručak, stavljam veš sušit, pospremam stan. Nosim mu juhu u krevet

“Ako će me nešto ubiti ovih dana, bit će to isparine amonijaka”, uhvatim se kako si mrmljam u bradu, puneći veš mašinu Luninim pelenama. Svaki roditelj koji je koristio platnene pelene ljeti zna o čemu pričam. Naravno, postoje tzv. wet bags koje se reklamiraju kao vodonepropusne. Ali zovu se wet bags, ne piss bags tako

Prije dvije godine umrla je moja baka Kata. Mamina mama. Bila je ona stasita, ponosna Ličanka koja je djetinjstvo i ranu mladost provela u Lici, a narednih 60 godina života na otoku. Ipak, možeš ti preselit baku iz Like, al’ nemoš Liku iz bake. Tako moja baka nikad nije pokupila nijednu domaću riječ, al tu