nepodnošljiva lakoća postojanja na otoku

Luna me budi laganim udarcem u lijevi bubreg. Ustajem i u vrtu berem limun za limunovu vodu, ne limunadu, jer internet kaže da je bitno započeti dan s barem tri dcl limunove vode, ne limunade. Time ću očistiti tijelo od toksina koji su se nalazili u maloj pivi koju sam sinoć popila. Raprostirem prostirku za vježbanje i planiram pozdraviti sunce barem pet puta. Na pola prvog pozdrava dijete legne na mene pa odlučim odmah prijeći u položaj mrtvaca, jer teško mi je pozdravljati sunce s trinaest kila ekstra tereta. Računa se i ako suncu samo mahnem i naglas kažem bok. Duboko udahnem brojeći do četiri, zadržavam dah prepoznajući crveni Marlboro u zraku, zatim izdišem također brojeći do četiri. To će pripremiti moj živčani sustav na vječne “šta ćemo za ručak” rasprave. Lunin nono, a moj tata se vraća iz butige s friškim koro(va)sanima. Ja se derem na njega objašnjavajući mu kako moramo prestati sa slatkim sranjima koja trpamo u sebe jer stiglo je ljeto i planiram smršaviti da budem fit za iduće ljeto. Možda jedan udisaj ne priprema moj živčani sustav na ozbiljne rasprave. Možda ću sutra dva puta udahnuti i brojati do pet. Zadovoljna novom wellnes odlukom, mutim bjelanjke za ledeni vjetar kojeg pečem da mogu stricu slati slike njegovog najdražeg kolača.

Između 08:00 i 08:15 naše se dvorište pretvara u kolodvor. Dolazi Ana s espressom i bademovim mlijekom jer ayurveda kaže da kravlje mlijeko nije zdravo. Ja skrivećki prolijevam već skuhanu tursku s punomasnim mlijekom u vrt, osjećajući dobrobiti bademovog napitka u bljutavoj kavi. Za Anom stiže i tata Dule noseći tri kile teletine koje moramo zamrznuti jer u njegovoj škrinji nema mjesta. Deda mu poskrivećki toči duplu rakijicu. Nakon Duleta evo i susjeda Perice koji je stigao iz Švicarske isto dedi na rakijicu, ali bez teletine. S njim ulaze i neki ljudi koje ne poznajem. Ne poznaje ih ni Perica, a ni deda, ali objašnjavaju kako su samo htjeli vidjeti naš vrt. Deda i njih nudi rakijicom.

” Vruće je, jesemu kola kako je vruće”, govori deda uvjeren kako ne smije reći jebemu da ne nauči Lunu psovati. I meni je vruće, ali prije bih krepala nego priznala. Ljubomorna sam na Lunu koja stalno trči gola uokolo. Uvodim pravilo u kuću se ne smije bez gaća. Luna mi se otima iz ruku, iz dišpeta navlači gaće preko glave, sve samo da bi mogla hodati okolo gologuzna i slobodna. Ali ne dam se, ako ne smijem ja biti golog dupeta, ne smije nitko.

S grižnjom savjesti prolazim pored tenisica za trail. Uzela sam ih u nadi da će ovo ljeto biti drugačije, da ću ranom zorom istraživati otok vitalnosti i penjati se na Osoršćicu. Pitam se je li mi boravak u Njemačkoj pomutio pamet. Odmičem pogled od tenisica i navlačim Birkenstockice (očito, boravak u Njemačkoj mi je pomutio pamet). Istražujem put od kuće do knjižnice i vraćam se natrag kući jer jesemu kola kako je vruće.

Prije ručka se posvadimo jer muž hoće ribu, ali nikome se ne ide u peškariju, deda navija za čelapčiće, a ja se još uvijek ne mogu odlučiti jedem li meso ili ne. Luna hoće čoko-čoko, cicu i bobe, s njom je lako. Kuhamo paštu i toćamo ju u Barilla šalšu. “Mmmm kako je fino”, konstatira Luna iako u menù nisu uključene ni cice ni bobe ni čoko-čoko.

Poslije ručka pokušavam nagovoriti Lunu na jedno kratko nošenje ne bih li opravdala kupnju ultraskupe, jako fancy marame za nošenje, gustog tkanja, s jakovom vunom, prilagođene zimskim uvjetima. Luna se ne da.

Okrećem se mužu pokušavajući ga nagovoriti da mi napravi još jednu bebu ne bih li opravdala kupnju nove ultraskupe, jako fancy marame za nošenje, gustog tkanja, s jakovom vunom, prilagođene zimskim uvjetima. Muž se ne da. Dugo je ljeto, popustit će kad-tad.

Nakon neuspješnog nagovaranja, svi troje odlazimo u sobu malo ubit oko jer prevruće je za živjeti. Muž čita Abercrombiea kojeg je čitao i prošlo ljeto, ali ga se ne sjeća, a ja čitam Koalu koja može sve jer je navodno Luna još premala za uživanje u avanturama prstenove družine. Muž zaspi prije nego što koala siđe sa stabla. Luna kapitulira tek nakon što pročitam koalu do kraja, izmislim što će se dogoditi koalinim potomcima i odgovorim na pitanje kako je moguće da se avionu slomilo baš lijevo krilo pa je pao (prokleti nono i njegove Istrage zrakoplovnih nesreća). Kad ih oboje uspavam, bavim se svojim spiritualnim rastom i razvojem, dakle čitam Gospodara prstenova u miru.

Nakon buđenja idemo na Bojčić na kupanje i jedemo preskupe palačinke. “Sutra ja pečem svoje i prodajem ih po plaži”, bunim se mužu. Sutra se dogodi, ali palačinke ne. Ponekad odemo na Čikat da bi se dijete moglo valjati u pijesku kojeg mrzim, ali tamo bude sestrična koja isto mrzi (sve, ne samo pijesak) ali ide zbog djece pa mi je lakše jer možemo skupa mrziti. Jedemo palačinke koje su pedeset centi jeftinije od onih na Bojčiću i baš smo sretne jer smo ubole dobar deal.

Život na otoku. Prekjučer smo stigli, a već smo proživjeli cijelo ljeto.